IGRAČKE

      Život u onim starim vremenima danas je za nas nezamisliv. No, ako se malo dublje zamislimo, imao je i svoje ljepote. Djeca su, da bi se igrala, morala biti maštovita da naprave sebi igračke.

     Za izradu igrački, uglavnom se koristio prirodni materijal. Često su djevojčice brale tek formirane klipove kukuruza, pa su im to bile bepke (lutke). Kad je bila zima, i tada su djevojčice pravile lutke, ali tada od kucena (oklaska) zamotanog u krpice. Na lice bi im nacrtale oči, nos i usta, a zatim napravile haljinicu i... to je to. Često je cijela lutka znala biti od krpica, a kosa od vune.

     Krpice su koristili i dječaci za izradu lopti, jer nije bilo ni govora o gumenim ili kožnim loptama. Za dugih zimskih večeri, dječaci su često uzimali daščice, čavliće, konce, kucenje i dali se u izradu malih zaprežnih kola. Od kucenja su napravili konje i zaprega je bila gotova.

     U vještim dječjim rukama znala su nastajati svirala od trske na kojima se moglo svirati. To su diplice a njih su najčešće izrađivala djeca koja su dok su na livadama čuvala svinje. Ovakva svirala djeca još i danas znaju napraviti.

     Jedna od najčešćih igračaka bila je praćka. Nju su, valjda, sva djeca znala napraviti. Za njenu izradu trebalo je pronaći zgodnu grančicu oblika slova Y. Na nju pričvrstiti (za oba kraja) gumu, a na sredini kožu elipsastog ili pravokutnog oblika. U tu kožu se stavljao kamen, pa tko je spretniji, bolje je pogađao metu.

     Ova se igračka još i danas rado izrađuje.

     GALERIJA